Šetnja kroz masline
Još mi se slažu u glavi dojmovi s jučerašnje predivne Šetnje među maslinama – organizirane od talijanske Udruge maslinarskih gradova – Città dell’olio . 163 talijanska grada uključila su se u ovu inicijativu u kojoj je učestvovalo preko 25 tisuća ljudi. Svako je mjesto pripremilo svoj program, a svima im je zajednički bio datum 29. listopada. Moja se obitelj odlučila za šetnju malim gradićem San Vito Romano, na podapeninskom brežuljku, šezdesetak kilometara udaljenom od Rima.
U sunčano nedjeljno jutro na gradskom se trgu okupila grupa od stotinjak zainteresiranih učesnika. Program je uključivao šetnju uz stručnog vodiča te upoznavanje sa poviješću i znamenitostima tog lijepog gradića. Zatim smo se šetnjom uputili prema imanju „La Rosciola“ koje proizvodi jedno od najboljih ulja u regiji od njihove autohtone sorte po kojoj je i imanje dobilo ime. Tamo nas je dočekala doktorica farmacije, profesorica prehrambene tehnologije i panelist na mnogim ocjenjivanjima maslinovih ulja, Eleonora Quattrociocchi. Za sve je nas održala izvanredno zanimljivo predavanje o maslinovom ulju i utjecaju kvalitetnog maslinovog ulja na zdravlje; kad ono prestaje bit samo začin, i postaje izuzetno vrijedna namirnica koja ima ljekovita svojstva.
Koliko je interesantno bilo njeno predavanje, toliko su interesantna bila i pitanja koja su joj stizala iz publike. Je li bolje ulje iz starih preša ili ovo današnje iz kontinuiranog procesa obrade? Doktorica tu nije imala dilema, moderna tehnologija omogućava proizvodnju kvalitetnih maslinovih ulja koje se u starinskim prešama, u kontaktu sa zrakom nikako ne mogu postići jer se pritom gube komponente koje nam omogućuju da u ulju osjetimo miris svježe trave, artičoke, rajčice, bajama i drugih ugodnih mirisa koje daju karakteristiku svakoj pojedinoj sorti i blendu. Međutim, mnogi se iz publike s njom nisu željeli složiti, po njihovom je guštu bolje ulje dobiveno prešanjem na starinski način.
Nema tu zapravo uopće razloga za raspravu, svatko ima pravo na svoj ukus. I dok god proizvodi ulje samo za svoje potrebe to je sretan čovjek koji ima svoje najbolje ulje na svijetu.
Druga stvar je znanost; kemijske i senzorne analize osposobljenih stručnjaka koji provode ispitivanja kvalitete ulja. Tu je isto sve jasno, brojevi govore jasno koje ulje ima nutritivna i ljekovita svojstva a koje ih nema.
Govoreći o tome kako je unatoč tome teško promijeniti navike ljudi, kako kod prerade tako i kod branja maslina, navela je kako je dolazeći na ovu manifestaciju autom prošla pored brojnih maslinika i vidjela ljude kako beru i spremaju masline u vreće. A to je po njezinim rječima, nedopustiv grijeh, jer kad se u tu vreću uvuče ruka, ona izlazi van, vruća, masna i crna od zgnječenih maslina. Masline po berbi treba u najkraćem mogućem roku preradit a do prerade ih držati na hladnom mjestu u prozračnim košarama koje omogućuju dobro odvođenje topline i čuvaju masline od kvarenja. Naša su preporuka maslinapravine košare u kojima je visina sloja maslina do 15 cm, sukladno znanstvenim preporukama.
Na kraju svog predavanja doktorica nam je pokazala kako se senzorno testira maslinovo ulje, i svi smo po njenim uputama kušali dvije vrste mladog ulja, jednu monosortu i jedan blend, proizvedene na imanju.
Nakon toga slijedio je ručak, koji je započeo tradicionalnim brusketama; s maslinovim uljem, s namazom od crnih maslina i oraha te s namazom od zelenih maslina s limunom. Zatim nam je poslužena gusta juha od grahorica i ječma, začinjena na hladno sa žlicom maslinovog ulja, u nastavku je slijedila kukuruzna pizza, tipična za ovaj kraj sa kobasicom i zelenim lisnatim povrćem, sličnim našoj raštiki. Za kraj uživali smo u tradicionalnim keksićima koji se pripremaju sa vinom.
Za čitavo to vrijeme, brojni su maslinari u uljaru donosili masline na preradu, i nama je bio omogućen posjet i promatranje cijelog procesa prerade. Posebno mi se urezao u pamćenje umorni, sretni i ponosni izraz lica jednog maslinara kad sam ga pitala mogu li slikat njegovo ulje koje je upravo izlazilo iz prerade.
I moja se obitelj potom sretna i umorna zaputila nazad kroz maslinik do našeg auta. Slične su se šetnje organizirale jučer u 163 maslinarska grada u Italiji. Divan je to način da se valorizira teritorij i upozna zainteresirane potrošače sa vrijednostima kvalitetnog maslinovog ulja koje taj teritorij proizvodi.
Osim ovog, udruga maslinarskih gradova organizira i brojna druga događanja, kroz cijelu godinu. U proljetnim vikendima organiziraju marende u masliniku, na način da svaki grad osmisli svoju ponudu i odabere datum, i sve se te informacije nalaze na internetu na stranici Marenda u masliniku tako da ih je lako naći, konzultirat program, datume i planirat aktivnosti.
Pablo Picasso je rekao da dobri umjetnici kopiraju a sjajni umjetnici kradu. A što ćemo mi?
HR 
IT